Drevni spomenik kulture u Drezdenu, koji je pod zaštitom UNESKA, privlači pažnju mnogih koji se malo bolje zagledaju u njegove najsitnije simbole.
Na čuvenoj katedrali “Providebtle memor” u Drezdenu, gradu koji krije mnoge tajne i koji je preživeo mnoge ratove i kulture, onaj ko malo bolje pogleda dva kipa – stražare i čuvare grada Drezdena, videće na štitu jednog od stražara srpski grb – 4 slova S ispisana ćirilicom.
Vrlo je moguće da vas nijedan turistički vodič neće sam uputiti na ovaj simbol, a ako sami ugledate ovaj grb svi će vam samo odmahnuti rukom i reći da je to bio neki njihov simbol.
Povezanost Srba i Nemaca pokušali su da dokažu mnogi učeni ljudi i istoričari, ali krenimo redom:
U knjizi „Germanija“ (lat. Germania), romanskog senatora i istoričara Publius Kornelius Tacitus (56-117. g. n. ere), tj. na lat. Publius (ili Gaius) Cornelius Tacitus, stoje sledeće njegove reči:
„Sada treba reći nešto o Svebima (čitaj Srbi). Svebi nisu, kao Kati ili Tenkteri, jedno jedino pleme. Oni zauzimaju veću polovinu sve germanske zemlje, ali se dele na različita plemena, koja se različito zovu, i ako sva imaju jedno zajedničko ime Svebi. Njih je lako poznati, jer začešljavaju kosu unatrag i prave od nje čvor. Po tome se razlikuju Svebi od ostalih Germanaca i po tome se kod Sveba, razlikuju slobodni od robova. Ovakav običaj može se naći i kod drugih plemena, bilo zato što su Svebima srodni, …“.
Francuski arheolog Morle nazvao je to pismo azbuka Glozel, a Jirgen Španut navodi: “Oni koji su izmislili ovo pismo su postavili kamen temeljac naše civilizacije”. On misli da se radi o Filistincima, a po uporedbi sa nasom ćirilicom proizlazi da se radi o Srbima.
Lužički Srbi za sebe kažu da su oni iz balkanske Srbije, što potvrđuju nemački istoričari Setgen (Schoettgen) i Krajsih (Kreysig), uzimajući za osnov ista imena ljudi, reka, planina i drugih geografskih pojmova.
Sad sami prosudite, ima li ovde nečega ili su ovo samo nagađanja o Srbima kao nebeskom narodu…
Vaseljenska, Rasen
Drezden je Srbija