Vuk je u svom Rječniku istakao termin “napijati” u smilu zdraviti, nazdravljati, a originalne srpske zdravice “o krsnom imenu”, osobito iz Hercegovine, Bosne i Crne Gore, sakupio je i štampao 1838. godine, a kasnije i 1849.
Ovako Vuk S. Karadžić započinje svojevrsno uputstvo za zdravičare:
“Napomenuto je i prije da napijati obično počinje onaj koji sjedi u gornjemu čelu, i da od sramote ne smije onđe sjesti onaj koji ne zna napijati; zdravicu prijateljsku (ovđe na broju petu) napija domaćin, i nazdravi je svome sinu ili bratu. Kad ko napija, ostali prestanu i jesti i govoriti, pa slušaju: samo gđekoji polako reče:
“Amin dabogda!’ Ili: “Amin bog te čuo!” I ovijeh je zdravica na broj sedam, koliko i onijeh paštrovskijeh. Evo ih redom:
1.
U dobri čas od objeda
“Sve s časom dobrijem a mirom božijem, da pijemo u dobri čas od objeda, da se namjeri dobri čas na objedu i po objedu, našemu bratu domaćinu i ko je u njegovom poštenom domu!”
2.
U bolji čas od objeda
“Pismo u dobri čas, a sad ćemo i u bolji; dobri pomagali a bolji priskakali našemu bratu domaćinu i ko je na njegovom poštenom objedu.”
Poslije ove zdravice ustaje se u slavu, pa pošto sveštenik svrši svoje onda se, dok još svi gologlavi stoje na nogama, napija:
3.
U slavu božju
“Pismo u dobri i u bolji čas, a sad ćemo u prelijepu slavu božju. Da nam pomože bog i lijepa slava božja? Koji god u slavu božju ustajao, te je spominjao, i njoj se molio, njemu i pomogla duši i tijelu; koji li je zaboravljao il’ u strahu, il’ u stidu, il’ u svome sagrješeniju, te je ne spomenuo, bog i lijepa slava božja njega ne zaboravila, no bila mu najbolja pomotnjica duši i tijelu!”
Poslije ove zdravice gđešto i pjevaju po dva i dva ovu pjesmicu:
Ko pije vino za slave božje,
pomoz’ mu bože i slavo božja!
A šta je ljepše od slave božje
i od večere s pravdom stečene?
4.
U zdravlje domaćinovo
“Zdrav si mi brate (poimence)! Pismo u dobri, u bolji čas, i u božju lijepu slavu, a sad ćemo piti za zdravlje našega brata domaćina od ovoga poštenoga doma, života i lijepog njegova zdravlja. Za zdravlje njegove poštene glave, njegove braće i bratučeda, sinova i sinovaca, njegovih unuka i odmladaka, i za zdravlje svakoga od njegova doma roda i poroda! Za zdravlje njegova stada širokoga, i rala dubokoga! Za zdravlje njegova tvrdoga i visokoga šljemena, i svakoga rodnoga i berićetnoga sjemena: što god mu je bog darovao i udijelio, to mu uzdržao, i k onome pridao, koliko je volja i milost njegova! Svašto mu bog dao što u njega žudio, i za što mu se molio to mu udijelio, a najviše srdačnoga veselja i junačkoga zdravlja, koji će junaci*) svud na dobro poteći i svaku sreću steći i u svom domu donijeti. Kud god naš domaćin i njegova đeca iz doma postupali svud na sreću nastupali! Kud god hodali, hodali putem širokijem a s obrazom svijetlijem! Među tuđom braćom i krajinom bili stimani i pribrani, a od gospoda boga pomilovani i ponjegovani! Naš se brat domaćin svuda među ljudma braćom svojom falio, a sinovima falio i odmijenio, unucima ponosio i dičio, odmlacima dičio i kitio kako što se diči i kiti Đurđev dan listom i zelenom travom, a Spasov dan ljetom i cvijetom i božijem svakijem blagodetom! Da bog da našemu bratu domaćinu u svačem sreću dobru, sretnu i berićetnu, punu i bogatu, da mu ralo ore u duboko, a stado ide široko, da mu je šljeme tvrdo, od zemlje visoko, na zidu stasito, a na daleko glasito! Bilo mu temeljito, prije zemana nepromjenito, a kad bi se sa zemanom i promijenilo, bog ga spomenuo, bog mu pomogao, i niko mu naudit’ ne mogao! Da bog da i velika milost božja, koje god naš brat domaćin sjeme iz doma iznosio, i preko kutnjeg praga prenosio, te ga desnom rukom mahao, mahao ga desno, bilo mu sretno, mahao ga lijevo, rodilo mu lijepo! Gospod mu bog puštavao i ugađao po njemu, od neba mu rosjelo, te mu dobro i lijepo rodilo! Udno mu se busalo, u srijedi trsalo, na vrhu klasalo! Na gumno mnogo bilo a u kuću sporo i berićetno, a od gospoda boga blagosloveno! Da bog daruje da naš brat domaćin u svom domu a pod kutnjem krovu sabira i dočekiva vrsne i izabrane ljude, patrijare i vladike, popove i kaluđere, kumove i prijatelje, dobre junake svoju braću Srblje, nište i uboge, suzne i nevoljne, i svakoga po licu brata koji se krstom krsti a boga vjeruje; vrsni i izabrani dohodili na glas i na njegovu lijepu čast, a ništi i ubogi na glas i sretnji uđelak! Žedna napojio, gladna napitao, gola rizom priodio, a svakome dao dobar čas i voljni napitak, ove godine kako mogao, a dogodine kako bi sam htio i mislio! Ko god mu iz doma hodio, lijepi glas po svemu svijetu nosio, kako što nosi čela po medenu cvijetu! Sa svakim se pravo ljubio, i bratski grlio! I već kud ćemo dalje? No našemu bratu domaćinu i njegovoj braći i đeci, rodu i porodu daj bože lijepo i dugovječno zdravlje!”
[* Tj. pomenuta domaćinova rodbina. Jamačno bi se od kakvoga Drugog napijača, a može biti i od ovoga istog drugi put, ovo moglo čuti ljepše i razgovjetnije.]
5.
U zdravlje prijateljsko
“Zdrav si mi brate (poimence ili sine poimence)! Za zdravlje našega svakoga kuma i prijatelja, ortaka i pobratima, staroga i mladoga, miloga i dragoga! Đe gođ nam je koji, što nam ih je đed i otac stekao, i mi mladi nakon njih, od sinjega mora do tihoga Dunava, i od koje gođ koji vjere i zakona bio, a našemu domu i našemu rodu dobra htio, svakome bog pomogao i svakoga unaprijed pomakao, koliko je volja miloga gospoda boga, ako bog da! Za zdravlje sve gospode ove! Koji su dospjeli i prispjeli ove godine, da bog da i lijepa milost božja da dođu i prispiju i dogodine, i mnogo ljeta. i godina, a sve za našega života, ako bog da! Koji li ni kum i prijatelj nije došao i prispio ove godine a žudio da dođe i prispije, bog udijelio da dođe i prispije na svako mjesto đe on sreću i blago dijelio, akobogda! Vazda, moj brate, naši kumovi prijatelji napijali i boga molili u naše domove za naše zdravlje, a mi sa zemanom božijem u njihove domove za njihovo zdravlje! Pomogao gospod bog i nas i naše kumove i prijatelje, đe gođ mi i naša đeca i naša braća za njih čuli, otole se pozdravljali, đe li se na putu il’ na divanu viđeli i sastali, i otole se pozdravljali, i jedan drugom o časti i dobru radili, u lice se ljubili, jedan drugog za zdravlje pitali dobrijem srcem a pravom ljubavi! Da bog da i lijepa milost božja da za naše kumove za prijatelje vazda čujemo dobri i čestiti glas; i u njima da imamo dobru uzdanicu, a također i oni u nas! Da bog da đe gođ bio vrsni rod, a bogati dom, pravi rišćanin, a snažni Srbin, neki nam bio suđeni kum, a neki pravi prijatelj, neki ortak, a neki pobratim! Pomogao jaki gospod bog i nama i njima sa svake strane a s nebesa najbolje! Da bog da i milost božja, s kumovima se kumili, sve s drage volje, bez nikakve nevolje*), s prijateljima se prijateljili s čistom ljubavi po ćaru, po glasu i po zakonu Ristovu! Stare da držimo što nam je stekao đed i otac, a nove i sretne da prifatimo po zapovijesti i volji božjoj. Da bog da i milost božja da se naši kumovi i prijatelji kažuju i poznaju na divanu gospodskome, na megdanu junačkome, na saboru bratskome, po imenu poštenome, po koljenu junačkome, po ćesi punoj, po sablji britkoj i po svakoj dobroj i čestitoj sreći, kakono se poznaje i danica zvijezda među svijem zvijezdama na istoku jutrenome! I već kud ćemo dalje? No našijem kumovima i prijateljima daj bože lijepo zdravlje, na putu dobri ćar, među ljudma pošteni glas, a najbolje bože pomozi nas koji smo ovđe danas! I zdrav (po imenu), nadaj se (po imenu)!”
[* Za nevolju se ko kumi s kime npr. Kad čovjek ubije koga pa se poslije moli za mir i oproštenje.]
6.
Za čestitost zbora i sabora
“Za slavu i pohvalu našega zbora i sabora svetoga (poimence sveca koji se slavi)! Đe gođ se sastajali i radili, dobro satvorili i učinili, zbor ni bio zborom, a dogovor dogovorom kao među sretnom i čestitom braćom rišćanima, akobogda! Ni kojoj se krajini riječima ne molili, ni asprama otkupljivali, ni sa snagom pokorili, po svakoj obranili i osvetili, prijateljima jezikom iz usta, dušmanima oružjem iz ruka, oštrom sabljom, jakom miškom, dobrom zgodom, a sve s pomoću božjom, akobogda! Za zdravlje našega cvijeta nasred bijeloga svijeta, crkve jerusalimske, divne naše rišćanske bogomolje, za koju se svaki pravi rišćanin bogu moli i u nju prilog nosi! Da joj jaki gospod bog pomože i izbavi iz peksijanske ruke, akobogda! Za zdravlje svijeh našijeh okolnijeh crkava i manastira! Đe gođ je koja, svaku ni bog pomogao, da nam budu bijele i lijepe, okićene i oružane, zdvora klakom i kamenom, a iznutra srebrom i zlatom, krstima i ikonama, a najbolje milom braćom rišćanima, kao u prava i sretna mjesta rišćanska, akobogda! Za zdravlje našijeh sveštenika, koji naprijed idu, crkve otvoraju, leturđije poju, i za nas grešne bogu se mole, molitva im prijatna bila u gospoda boga, akobogda! Za zdravlje našega okolišnog kapetana*), kneževa i vitezova, brzića i mladića, trgovaca i putnika, kopača i orača! I za zdravlje svakoga junaka brata rišćanina voljnoga i nevoljnoga: koji je u volji, bože ga podrži, koji li je u nevolji, bože ga iz nevolje izbavi, da se braće nagleda, da se sunca ogrije, da se vinca napije, i da mu bog da vlast i oblast kako danas nama u našega brata, domaćina, akobogda!”
[* Ovo je kazao pop Marko iz Krivošija, a Hercegovac iz turske zemlje mjesto okolišnoga kapetana rekao bi vojvode.]
7.
Za sofre, obraza i ustanka
“Zdrav si mi brate, zdrav! Za zdravlje ove poštene sofre i poštenih obraza! Ko je ovu sofru postavio, pošten mu obraz bio! Da bog da, ko je postavio ove godine, postavljao je i do godine punu i čestitu, sretnu i bogatu, mnogo ljeta, a sve za njegova života, on i njegova đeca nakon njega, ako bog da, vrhom je stavljao, ravnu je dizao, punu i bogatu, sretnu i čestitu, akobogda! I časno sjeli a pošteno ustali! Pomogao bog sjedeći i ustajući, i vazda na onom mjestu sjedali s kog mogli lako ustati! I kad ti dođe ova čašica i ova zdravica, po nje polij sjedeći, a po nje stojeći, i zdrav si mi, zdrav!”
Ovijeh sedam zdravica prepisane su od dva čovjeka. Drugi bi kazali na mnogo mjesta drukčije, gđešto gore a gđešto i bolje. Osim krsnijeh imena, o drugijem zborovima i gozbama, npr. o svadbama (kao što smo viđeli naprijed), daćama, o mirenju itd, drukčije se i napija.
Gosti domaćinu na rastanku
“Zdrav, brate domaćine, zdrav! Za našega dobroga puta, a vašega dobroga ostanka! I fala na lijepoj časti i bratskoj ljubavi!”
Vuk Karadžić, Srpske zdravice, u: “Kovčežić za istoriju jezik i običaje Srba sva tri zakona
u Beču, u štampariji jermenskoga manastira 1849”.
Preuzeto sa: rastko.rs
