Jugoslovenska skupština donosila je odluku o Konkordatu s Vatikanom u julu 1937, kom se tadašnji poglavar SPC patrijarh Varnava protivio. Na dan početka ove skupštinske rasprave 19. jula žandarmerija je prebila učesnike litije koja se okupila radi podrške za ozdravljenje patrijarha Varnave i radi protesta protiv Konkordata. Ovaj događaj poznat je u istoriji kao “Krvava litija”.
Želeći da umiri Hrvate, čiji su političari još od stvaranja zajedničke države pokazivali separatističke težnje, kralj Aleksandar otpočeo je pregovore s Vatikanom o potpisivanju Konkordata, ugovora kojim bi bio uređen položaj Katoličke crkve u Jugoslaviji. Posle njegove smrti, pregovore je nastavio knez Pavle, pa je Konkordat potpisan u Rimu 1935. godine. Trebalo je još da ga ratifikuje i Skupština Kraljevine Jugoslavije, ali je SPC povela oštru i glasnu kampanju protiv toga.
Najglasniji je bio patrijarh Varanava, koji je u novogodišnjoj poslanici za 1937. rekao da je taj dokument „atak na poslednji bedem srpstva, na „svetu srpsku crkvu“, ugovor „sa crnim poglavarom crne internacionale“ i pozvao narod „da se prenemo, da ustanemo i zbijemo se u redove, kao vojska božja protiv vojske satanske“. Vlasti su zabranili štampanje ove poslanice poglavara SPC. Patrijarh Varnava je u Božićnoj poslanici upozorio srpski narod šta će se desiti ako odlučno ne odbaci nadirući komunizam.
Zapanjiće vas koje je sve posledice ove ideologije predvideo tada srpski patrijarh Varnava i šta je tada poručio Srbima:
Braćo i sestre
Deco naša ljubazna,
“Moramo vas upozoriti na protivversko i podmuklo strujanje iz inostranstva. Ma koliko verovali u zdrav razum i razboritost našeg sveta, koji još nije iscelio ljute rane iz minulih ratova, ipak moramo reći, da se širi komunistički otrov, koji u našim danima, izgleda, dolazi do pretećeg izražaja.
Prikriven uticaj te nemani današnjega doba ima značaj opasnosti zato, što se ona naročito omladini našoj prikazuje u jednoj nevinoj a primamljivoj odeći.
KAO SOTONA ŠTO SE U ANĐELA PRETVARA I OBEĆAVA RAJ NA ZEMLjI
Međutim, u samoj svojoj suštini to zlo prikriva u sebi najstrašniji otrov, koji nepoštedno ubija i duševno i fizičko zdravlje. Taj otrov razara porodicu, građansko društvo, pa i celo narodno i državno biće. On je sudbonosan zato, što je zasnovan na primamljivoj i jevtinoj laži: obećava, zamislite, svima i svakom raj na zemlji!
»Kao što se satana pretvara u nebeskog, svetlog anđela, tako se isto i satanine sluge pretvaraju u tobožnje sluge pravde« (1.Kor.11,14-15).
ILI ĆEMO BITI SRBI, ILI OTPADNICI NACIJE
Lakoveran svet, obuzet materijalističkim žudnjama a pripreman da zaboravi šta treba da bude napaćeni Srbin i uvek svestan hrišćanin, bez razmišljanja prihvata takva vašarska obećanja.
Ne postoji nikakva sredina.
Ili ćemo biti Srbi, svesni svoje prošlosti i amaneta naših otaca i pradedova, ili – otpadnici nacije, internacionaliste, tj. pripadnici nekakve magle, građani belosvetski, rušioci života i svega, bez nacionalnog ponosa, bez vere, bez morala.
KOROV SE NIKAD NE SEČE JER POSLE OPET IZRASTA. ON SE IZ KORENA ČUPA!
… Njima nije potrebna Istina. Neće oni Boga. Njima je potrebna laž. A u zgodnom su položaju, jer lakoverni svet guta lepe priče.
…
Propoveda se, dakle, jedna najveća laž i ludost, ali pojedinci, naročito omladina ipak tu laž prihvata, miri se sa njom i obožava te volšebnike!… Otuda zadatak ne samo Crkve, već i građanskog društva, Države a u prvom redu škole, da se sprečava širenje bezbožnosti. Bez toga sve ostale protivkomunističke radnje ostaće bez željenog uspeha. Korov se nikad ne seče, jer posle opet izrasta. On se iz korena čupa!”
PATRIJARH VARNAVA IZNENADA JE I UBRZO NAKON KRVAVE LITIJE I PREMINUO. SMATRA SE DA JE UBIJEN.
Patrijarh Varnava iznenada je preminuo u noći između 23. i 24. jula 1937, neočekivano u 57. godini i pod nerazjašnjenim okolnostima. Neki forenzičari smatraju da je otrovan prahom od dijamanata koji mu je podmetnut u hranu i koji neodoljivo razara organe za varenje i izaziva krvarenje do smrti. No, javni rezultati obdukcije su još uvek pod embargom u arhivi BIA.
Iste te noći jugoslovenska skupština donosila je odluku o konkordatu s Vatikanom, kom se poglavar SPC protivio. Na dan početka ove skupštinske rasprave 19. jula žandarmerija je prebila učesnike litije za ozdravljenje poglavara patrijarha. Ovaj događaj poznat je u istoriji kao “Krvava litija”. Intervencija policije, čiji je ministar bio Slovenac Anton Korošec, inače rimokatolički bogoslov, bila je brutalna. Jedan hroničar beleži:
„Preko Ulice kralja Petra, na gornjem uglu zgrade Narodne banke, bila je postrojena žandarmerija u više redova. Žandarmi su već agresivniji i dočekuju litiju grubim psovkama i zakrvavljenih očiju, izbezumljena lica tuku sveštenstvo u crkvenim odeždama i narod, psujući popovsku i srpsku majku. Po naglasku moglo se primetiti da su žandarmi Hrvati i Slovenci…“
U službenom izveštaju Kraljevskoj kancelariji stoji: „Nastala je opšta tuča, letele su kamilavke, cepane odežde, čak je iscepana i izgažena svetosavska zastava. Da bi se branili od kundačenja i batinanja, sveštenici su upotrebili ripide i počeli njima udarati po žandarmima.“
Protesti su nastavljeni i naredna dva dana, a iz Beograda su se proširili u Kragujevac, Šabac, Užice i Mladenovac. 23. jula Konkordat je najzad izglasan. Sledeće noći, međutim, umro je u 57. godini patrijarh Varnava. Bojeći se daljeg zaoštravanja odnosa sa SPC, Stojadinović je odustao od sprovođenja Konkordata, a zvanično glasilo Vatikana prenelo je papino saopštenje da „neće biti malen broj duša koje će zažaliti“ što nisu prihvatile ovaj sporazum. Ima istoričara koji veruju da je i razbijanje Jugoslavije devedesetih godina ostvarenje ove pretnje.