Često se kao prvi srpski kralj navodi Stefan Prvovenčani iz dinastije Nemanjić, srednji sin velikog župana Stefana Nemanje, koji je 1217. godine u Žiči krunisan za kralja.
Međutim, čitavih vek i po pre Stefana, živeo je sin kneza Duklje, Stefana Vojislava, i prvi srpski vladar koji je poneo zvanje kralja, nakon što je krunu primio iz Rima, kao i Stefan Prvovenčani. Saznajte sve o prvom srpskom kralju, Mihailu Vojisavljeviću.
Mihailo Vojislavljević iz dukljanske dinastije bio je prvi srpski kralj koji je vladao Dukljom od sredine XI veka do 1081. godine i uzdigao je na rang kraljevine 1077. godine, za šta je dobio potvrdu od pape Grgura VII (1073—1085). Tokom svoje vladavine, on je očuvao i učvrstio državu svoga oca Stefana Vojislava, pretvorivši je u regionalnu silu koja aktivno učestvuje u međunarodnoj politici, povezujući se sa Normanima i papstvom. 1077. godine, vlast je nametnuo svim ostalim srpskim kneževinama i ponovo ujedinjenoj Srbiji vratio status regionalne sile, ujedno zauzevši Dubrovnik.
Tokom iste godine se proglašava za kralja, za šta je od Pape zatražio i potvrdu, od koga je pokušao da izdejstvuje obnovu Dukljanske arhiepiskopije. Dana 9. januara 1078. Papa Grgur VII potvrdio je titulu kralja Mihailu Vojisavljeviću i najverovatnije mu poslao kraljevski venac. Titulu su nasledili njegovi potomci.
Život kralja Mihaila bio je vrlo interesantan
Terminom kralj u početku, oslovljavani su svi varvarski vladari, tokom i neposredno nakon velike seobe naroda. Kasnije, sa učvršćivanjem hriščanstva taj običaj se gubi i kraljem je mogao postati samo miropomazani vladar, krunisan od strane Crkve.
Strani izvori ne govore ništa o njegovom bračnom stanju, dok se kod Popa Dukljanina može naći podatak da se ženio dva puta i da je imao sedam sinova iz prvog (Vladimir, Prijaslav, Sergije, Derija, Gavril, Miroslav i Bodin) i četvoricu iz drugog braka (Dobroslav, Petrislav, Nićifor i Teodor), koji je sklopio sa rođakom vizantijskog cara. Na početku svoje vladavine, oko 1052. godine, dobio je vizantijsku titulu protospatra. Nakon preuzimanja vlasti umire mu prva supruga, nakon čega se on oženio Vizantinkom, ćerkom jedne od sestara Konstantina IX Monomaha.
Nakon smrti Stefana Vojislava sredinom XI veka, Mihailo je na upravu, prema Popu Dukljaninu, dobio Oblik (Taraboš), Crmnicu i Prapratnu. Međutim, ubrzo je došlo do sukoba među Vojislavljevim sinovima iz kojih je kao pobednik izašao Mihailo. Izvesno je takođe, na osnovu vizantijskih izvora, da se pod njegovom vlašću pre 1072. godine našao i Kotor, što neki autori takođe povezuju sa priznavanjem vizantijske vlasti odnosno mirazom vizantijske plemkinje.
Mihailov sin Bodin bio je čuveni bugarski vladar Petar III –
Tokom 1072, dok se Vizantijsko carstvo raspadalo, Sloveni u Pomoravlju podižu pobunu predvođeni Đorđem Vojtehom. Oni su od Mihaila zatražili da im pošalje jednog od svojih sinova, da im bude vođa i da ga proglase za cara. Tako su se početkom jeseni 1072. godine, ustanicima priključili Mihailov sin Bodin i vojvoda Petrilo sa odredom od 300 ljudi. Oni su zajedničkim snagama zauzeli Prizren i razbili vizantijsku vojsku, zarobivši tom prilikom duku skoplja Mihaila Dalasina i vojskovođu Longivardopula, koji je poslan Mihailu, dok su ustanici Bodina proglasili za cara Bugarske, pod imenom Petar III. Nakon toga je zauzeto Skoplje.
Tokom borbi sa Vizantincima poginuli su mu svi drugi sinovi, jedino je sin Bodin ostao kao suvladar svom ocu.
Evo gde počivaju mošti prvog srpskog kralja –
Vladao je 35 godina, i verovatno je umro neposredno nakon 1081. godine. Sahranjen je, prema “Letopisu popa Dukljanina”, u manastiru Svetog Srđa i Vaha na reci Bojani, u blizini Skadra, u kojoj su sahranjeni i Bodin i njihovi potomci Vladimir i Gradihna. Ova svetinja, koju su svojevremeno obnavljali naša kraljica Jelena Anžujska i njeni sinovi, kao i kralj Milutin, danas je u ruševinama, a reka je delimično odnela njen oltarski deo i dobar deo naosa, pa nije arheološki istraživana.
Ipak, ako se zadesite u njenoj blizini, možete izdvojiti vreme da odate počast prvom Srbinu koji je sebe titulirao kao kralja, iako se ne zna gde se tačno grob u crkvi nalazi.
Majku vam jebem falsifikatorsku, mitomani. Istorije nemate, pa tuđu uzimate.