Profesorka engleskog jezika i književnosti Ljubinka Boba Nedić obratila se roditeljima otvorenim pismom koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Tekst pod nazivom “Deca koju su pojeli skakavci” uzburkao je javnost u Srbiji.
Iako je tekst izašao pre nekoliko godina, i danas je podjednako aktuelan kao i tada.
“Teško mi je da započnem ovaj tekst jer mi je teško da napišem da su nam učenici sve manje inteligentni. Mučno je i strašno da jedan prosvetni radnik, roditelj, čovek to napiše. Još je mučnija mogućnost da je to istina.
Već neko vreme, tačnije nekoliko poslednjih godina, borim se sa prihvatanjem činjenice da saznajne sposobnosti mojih đaka opadaju iz generacije u generaciju, da raste ravnodušnost, nezainteresovanost, otupelost. Koncentracija se meri sekundama, interesovanja svode na dva-tri, i to obično dva-tri površna, za njihove godine pogrešna. Naravno, govorim o proseku i znam da ima sjajnih izuzetaka, ali znam i da ih je iz godine u godinu sve manje.
Pomislim – možda su ona drugačija deca sva otišla u gimnaziju! Onda se setim da u srednjoj stručnoj školi radim već 22 godine, da nikada nisam radila u gimnaziji i da svoje đake sve vreme upoređujem sa đacima koji su prošli baš kroz moju školu, tu istu srednju stručnu.
Pomislim – promenilo se društvo, ambijent je drugačiji, vrednosti su drugačije. Onda se setim da je priroda ipak jača od društva. Dete do desetak godina po prirodi svojih godina mora da bude radoznalo, iskričavo, da ga sve i svašta zanima, da ne zna gde će pre. Tinejdžer mora da bude buntovan, pun velikih snova, rešen da promeni svet, ubeđen da će istorija zapamtiti njegovo ime. Mislim, kada, ako ne tada, kada ima 15, 17 godina?
Pomislim – možda je do roditelja? Razmislim kada su im i kako roditelji odrastali, da li je tada načinjena greška koju prenose na svoju decu, da li je napravljena neka šteta koja će se tek u narednim generacijama ispraviti.
Onda shvatim da su roditelji mojih đaka tek nekoliko godina mlađi od mene, da su odrastajući možda zakačili par godina života u onoj spokojnijoj zemlji, da su onda prolazili kroz hiperinflaciju, nemaštinu, rasturanje brakova, odavanje alkoholu nekog od roditelja, ratove koje nismo vodili, povratnike s ratišta sa ugaslim očima, bombardovanje, satanizaciju našeg naroda, nastanak turbo-folka, dizelaše kao glavne face, Pink (ne)kulturu, “opasne momke”, kajle i utoke, benzin u flašama, prazne samoposluge, paštete i viršle, 5. oktobar, velike nade, srušene nade, tunel bez svetla na kraju…
U međuvremenu su oni postali roditelji, najbolji što umeju da budu, generacija roditelja koja ne zna za bolje, koja ne zna za normalno, koja je poražena u najboljim godinama svog života. Da li je to razlog što su nam deca ovako otupela?
Želim da se izvinim roditeljima što ovako pišem. Znam da zvuči strašno i nečovečno, ali vi imate to jedno ili dvoje dece, a meni ih je kroz učionicu prošlo verovatno preko hiljadu, i ja ne mogu da ne vidim promenu koja mi se odvija pred očima. U poslednje vreme se odvija toliko brzo, da je bukvalno svaka nova generacija ubedljivo lošija od prethodne. Više ne treba da prođe pet-šest godina da bi se razlika primetila. Sada je opipljiva i strašna.
I nemojte misliti da samo o vama razmišljam kada tražim uzrok tome. Naprotiv! Znam da je i do škole od koje neko uporno pokušava da napravi ne zabavište, nego zezalište. Znam da je i do društva poremećenih vrednosti. Međutim, i jedno i drugo su na snazi bar desetak godina, a deca nisu ostala na nivou od pre deset godina.
Sramežljivo i uz mnogo neprijatnosti proveravam sa kolegama da li i oni imaju takav utisak, nadajući se da je možda problem u mojim nerealnim očekivanjima. Šapućemo o tome, svesni činjenice koliko naše reči užasno zvuče. Nažalost, svi sa kojima sam razgovarala vide i osećaju tu promenu kod đaka.
Pre dve godine osećala sam se jadno kada sam iz operativnih planova izbacila sve dugačke tekstove. Te iste tekstove su đaci pre desetak godina savlađivali kao od šale. Danas to mogu da urade tri do četiri učenika u odeljenju. Pre 15 godina, kada se moj predmet izučavao od petog, a ne od prvog razreda kao sada, moji đaci, učenici srednje stručne škole, uz malo napora mogli su da prate gimnazijski tempo. Istina, imali su tri časa stranog jezika nedeljno, a ne dva kao ovi sada. Međutim, i kolege koje predaju ostale predmete primećuju da današnjim generacijama gradivo jednostavno ne ulazi u glavu. Đaci te gledaju belo, ne umeju da ponove šta si rekao, na kraju časa se ne sećaju onoga što je bilo na početku.
Najgore je kada ih pitaš za mišljenje. Trgnu se i zbunjeno te pogledaju. Nije im jasno zbog čega ih smaraš zahtevom da imaju mišljenje na neku temu, i to temu njihovom uzrastu blisku, a može i na srpskom ako je problem da govore na stranom jeziku.
Pre neki dan sam ih pitala šta bi bio njihov posao snova, kada im novac ne bi bio problem. Saznala sam jedino da nemaju snove. Trend se nastavlja jezivom brzinom. Strmoglavljujemo se u ponor, ili smo skuvane žabe. Nešto jeste. To nešto ignorišemo i tolerišemo. Tu i tamo promrmljamo sebi u bradu, zgranemo se nad tim kakve nam generacije dolaze, nije nam dobro posle inicijalnih testova, kukamo što moramo da predajemo gradivo iz osnovne škole čak i kada znamo da su naše kolege u osnovnoj to odlično uradile.
Sistem je smislio izlaz – IOP 1. Ako dete ima iz bilo kog razloga poteškoće u usvajanju gradiva, napravi mu plan po njegovoj meri, skrati gradivo, snizi kriterijum, ostavi mu više vremena za splavove, folkoteke, turske serije. Ne masiraj ga zahtevima! Ne teraj ga da stiče znanje. Pravi od sebe i škole budalu čak i kada vidiš da ono jednostavno ne želi da uči. Nije do njega, do tebe je.
Tako kaže sistem. Ušareni mu učionicu, pevaj mu pesmice, uči ga kroz igru, čak i ako ima 18 godina. Zabavljaj ga, budi pun optimizma i elana, stalno se osmehuj na času i strogo pazi da ne povrediš njegova nežna osećanja. Nemoj slučajno da podigneš glas! Nemoj slučajno da ga zatrpavaš domaćim zadacima! I da se nisi usudio da mu daš jedinicu, jer nije do njega – do tebe je.
Može i tako. Sve može. Samo ne znam čemu to vodi. Ne sviđa mi se rezultat. Posledice su pogubne, a od mene se očekuje da im doprinesem.
Pošto sam ja iz generacije onih koji su imali snove i navikli da ciljeve postavljaju visoko, a ne tamo gde je najlakše, sanjam o tome da se udružimo: mi, prosvetni radnici, i vi, roditelji. Da ustanemo složno protiv ovog zaglupljivanja naše dece, protiv propadanja mladosti, protiv odgajanja zombi generacija, koje ne zanima ništa, koje su već sada spremne na to da “odbleje” život i sačekaju kraj u blaženoj otupelosti.
Uzeli su nam fabrike, uzimaju nam rudnike, čak i izvore vode. Sami su odlučili da su naši organi državni. Oberučke prihvatamo sve zapadne trendove. Pomislio bi čovek da smo baš moderni. Sada nam nekako uzimaju i decu.
Hajde da se osvestimo svi zajedno.
Hajde da bar decu ne damo.
Hajde da pomognemo deci.
Nadam se da nije kasno.
Braćo i sestre, NE DAJTE DECI FLUOR DA PIJU iz vode u plastici – to snižava inteligenciju!
Svi veliki mislioci, počev od Nikole Tesle, su bili VEGETARIJANCI – dajte puno svežeg voća i povrća deci; bar smanjite meso, jer ono je glavni uzrok šlogova, infrakta, visokog pritiska… koji danas i mladi imaju¨!
Onda će srBska pamet opet zasijati.
Na kojim si drogama.Ja sam bio vegetarijanac 15 godina ,pa sam postijo sve postove jedno 10 godina i na kraju sam postao covek koji se nece masirati glupostima tipa .Med se jede drvenom kasicicom,plastika je fuj.samo organsko itd.Zivoit je kratak da bi se zamaro takvim stvarima ,a kad vidim stare i nemocne razmisljam da je bolje umreti mlad i lep.
PostiJo je dobar znak.
Potpisujem 100%.Sve je rekla!
Kompjuteri, mobilni, igrice, loša ishrana, premalo roditeljske pažnje, nekvalitetni sadržaji u medijima, nedostatak fizičke aktivnosti, kontakta sa prirodom…Moźda bi trebalo preispitati i školsko gradivo
Bespredmetno je ovako komentarisati decu. Prvo, prosvetni radnik koji ivoliki egotrip gaji u sebi da sebi dozvoli da ovako donosi sud o tome šta je dobro a šta loše je prvi dokaz dekadencije prosvetnog sistema. Ja sam završila najteži fakultet u državi Srbiji. Pošteno sam odrala kožu na tom putu, i imam 18 godina ukupnog školovanja, cepanja pantalona i patika, da sada nemam posao u Srbiji! Oni koji nikad nisu ni išli u školu imaju veću platu nego ja… Dosta je toga da merimo intelekt i vrednosti ljudi samo po kriterijumu ko je radoznaliji i ko bolje pamti i uči napamet po školama!!! Razvijte statistiku o tome kako ljudi završe život, u odnosu na to kakvi su bili u školi, po uspehu. Pa ćete videti da sreća i uspeh neaju ama baš nikakve veze sa tim kako vas proceni tamo neki NN egomanijak, koji smatra da je popio svu pamet sveta da donosi sud o tome šta je dobro a šta loše… Najkvalitetniji ljudi, najsposobniji i najsamostalniji su oduvek bili oni koji nisu poštovali autoritete! Škole treba zabraniti! Bubanje hiljada stranica ima za smisao samo ispiranje mozga nepotrebnim informacijama, da bi vam neko rekao da ste `kulturni`… Drago mi je da deca to osete danas. Nema od škole ni života ni hleba!
Gdjo/gdjice, da nemate toliko godina koliko imate, rekao bih da pripadate generaciji koju navedena prosvetna radnica opisuje…
100% istina,svaka bravo.
100% istina,svaka čast bravo.
Da, nasa genereacija jeste nezainteresovana za vecinu predmeta ali zasto nas krivite kada nam sistem namece da ucimo toliko nebitnih stvari koje nam verovatno nikada nece biti potrebne. Da budem iskren bas me briga za rudna bogatstva Argentine i poprecni presek zabe, iz vaseg predmeta sam imao jedva 2 iako sam siguran da bolje govorim engleski od 90% mojih vrsnjaka, zasto? Zato sto ne zelim da ucim past perfecto continuous i da ga prepoznajem u recenici zasto nije dovoljno da znam da govorim i da pisem? Hoce li me na intervjuu za posao pitati koje sam vreme upotrebo? NE. Kada bi imali slicniji sistem skolovanja engleskom ili americkom gde je vecina predmeta izborna ne bi bilo toliko nezainteresovanosti kod ucenika jer bi svako ucio ono sto ga zanima. Naravno ovaj predlog se odnosi na srednje skole. Ja sam trenutno druga godina na masinskom fakultetu i zavrsavam ga bez vecih problema zasto? zato sto je to ono sto me zanima ono u cemu se pronalazim a ne nesto sto mi je nametnlo neko ministarstvo u kome rade ljudi koji pitanje da li su i kako zavrsili srednju skolu i koje bas briga jer oni nama otezavaju zivt ne sebi. Takodje je problem i u predavacima jer vecina predavaca dolazi na posao bez zelje da prenese znanje, bez zelje da zainteresuje ucenike sa svoj predmet da im pokaze koliko je bas njegovo polje zanimanja interesantno i koje sve mogucnosti postoje, vise cene kada neko kaze od reci do reci kako je u knjizi nego kada neko upotrebi svoje reci i dokaze da nesto zna, umesto da privuku ucenike svom predmetu oni nas teraju svojom argancijom i nadobunoscu jer su oni uvek u pravu i nicije misljenje vise nije bitno. Za kraj zelim da kazem da medju predavacima takodje postoji brilijantnih izuzetaka, ali su oni nazalost toliko malobrojni da njihov rad, trud i zalaganje predstavlja temu podsmeha kod njihovih kolega.
Mladiću prekini tu tupu filozofiju i slušaj šta ti stariji i pametniji imaju da kažu. Vi ste još uvek sasvim balavci koji bi da svet sazna za vašu strašnu pamet i vaše neviđene sposobnosti. A niste naučili prvu, osnovnu i najvažniju stvar: da poštujete starije.
Branimire zasto si toliko lose nastrojen prema mladima,stariji se postuju na odredjenim mestima a u ovome nema mladjih i starijih,i ja sam dovoljno star da mogu sa tobom da polemisem,starosni penzioner.A buducem kolegi Bogdanu sve cestitke za komentar isto kao i doticnoj profesorki.Istina je negde na sredini i ja kada sam ucio ucio sam ono sto me zanimalo.Imam iza sebe dovoljno da mogu da kazem da moje masine koje sam konstruisao i proizveo rade izmedju ostalog i u SAD-u.
Branimire za kraj da te obavestim i poucim nikada se ne prepiri sa inzenjerima jer to ti je kao da se rves sa svinjama,na kraju ces biti i kaljav i pocepan,jer oni su u svemu proracunati i precizni sa dubokom analizom onoga sto na kraju iznesu.
Ne sputavajmo mlade vec ih stimulisimo da se bore za svoje ideje i svoje vidjenje,mi smo pokazali kroz ovih 30 tak godina svu svoju pamet,jer smo sve upropastili sto smo imali umesto da sacuvamo za sledece generacije.
E a sada ja.
Vidim da sam jedini koga ne mrzi da prebaci tastaturu na ćirilicu kada polemiše nešto na srpskom jeziku. Ti gore pomenuti druškane ima da učiš poprečni presek žabe i da pevaš,to bih ja zvao dualno obrazovanje. I da moliš Boga da ne moraš da računaš zapreminu žabe, jer da se ja pitam i to biste računali. Što se tiče turskih serija, tako ti se dešava u ovoj državi kad hoćeš nešto da menjaš. Španske vam nisu bile dovoljno glupe pa ste hteli da se menjaju. Profesorka eng. jezika je upravu u potpunosti
Inteligencija ne opada kod mladih u poredjenju sa ranijim generacijama, ona uvek ima normalnu raspodemu u populaciji. Koncept inteligencije nije jednostavan tako da o njemu neću mnogo. Ko nije upućen previše neka se informise o Flinovom efektu.
Iako se slažem da društvo I sredina itekako utiču na kognitivne sposobnosti dece, a u to spada I uticaj roditelja (pogotovu njihov odnos prema obrazovanju I školi), daleko od toga da se krivica može svaliti na njih.Tačno jeste i da roditelji sada prezaštićuju decu I da to ima brojne negativne posledice na njih I da je neophodno poboljšati saradnju sa roditeljima, ali to je već druga tema.
Prvo što svi treba da se zapitamo jeste zašto naš obrazovni program nije promenjen toliki niz godina?! Naravno da nove tehnologije menjaju navike u životu I funkcionisanju ljudi, tako da promene u obrazovanju moraju da ih prate. Programi su zastareli ne prate ih inovacije u nauci, nema dovoljno povezivanja sadržaja različitih predmeta, znanje nije primenjljivo u svakodnevnom životu (ili ako jeste većina nastavnika ne uči tome decu)… Ukratko kurikulum je rigidan, znanje je nefunkcionalno, učenici su nemotivisani, a nastavnici ogorčeni.
Dragi nastavnici zapirtajete se da li nešto radite pogrešno I kako da poboljšate svoj rad. Frontalna nastava nije najbolji način podučavanja (naravno da neki delovi gradiva moraju da se predaju frontalno, ali ne svi I ne stalno).
Postoje programi I postoje istraživanja koja se bave obrazovanjem mladih (ko nije upućen neka se informiše o PISA studiji). Imate vi iskustva I niko ne može da porekne da ono nije važno, ali ISKUSTVO NIJE DOVOLJNO! Isto kao što vi govorite da je potrebno neko znanje teorije da učenici savladaju isto tako I nastavnici teba da se više edukuju kako da budu dobri I PEDAGOZI, a ne samo PREDAVAČI. Ne treba decu da podučavate samo tome šta treba da znaju, nego I kako da se razvijaju kao osobe I da im na tom putu pomognete! Da biste nekom pomogli provo morate da ih razumete, a pre toga da naučite da ih slušate! Činjenica je da u našoj zemlji ne postoji fakultet koji će vas obučiti da budete nastavnici. Kursevi koje polažete u oblasti pedagogije I psihologije nisu dovoljni. Živimo u vremenu kad se uči ceo život!
Nemam nameru da nipodaštavam bilo koga, svi smo mi podjednako krivi I svi mi možemo da nadjemo 1000 opravdanja I da svalimo krivicu na nekog drugog. Ako hoćete nešto da menjate, počnite od sebe. Ako svi počnemo od sebe, mnogo toga možemo da promenimo.
Bravo!
Dodao bih korumpiranost kod odabira udžbenika(što strahovito utiče na kvalitet),nenormalnu nezainteresovanost nastavnika u stručnim školama,,neusklađenost nastave na istim odsecima fakulteta…otvaranje kafića u ili blizini škole…koliko je porodica gde je doručak,ručak,zajednički?…koliko ima roditelja koji su jureći danonoćno za opstanak,ili enormnim bogastvom,tvrdili da im deca nisu bila naRkomani- kada su ih ZADNJI put videli!!!