Pesmu “Duša” Aleksa Šantić napisao je 1905. godine, a do danas ostala je jedna od najlepših ljubavnih pesama koja govori o čežnji muškarca prema ženi, ljubavnoj strasti i zanosu, opčinjenosti lepotom žene…
Duša
“Ja vidim kad na te, topla i bijela,
Kroz tvoj pendžer mala mjesečina pada…
I šum svaki čujem tvoga odijela,
Na dušeke meke kada kloneš mlada…
Kao sjenka tvoja svake te minute
Moja duša prati i uza te dršće…
I ljubice svoje, čežnjama osute,
Prosipa na tvoju stazu i raskršće…
U baštama tvojim ono rosa nije-
To su suze sreće što ih ona lije,
Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju…
U kandilu tvome kada žižak cepti,
Znaj, to duša moja prislužena trepti,
I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju…”
