Najveća je žalost za bratom
Sunce zađe za Neven za goru,
Junaci se iz mora izvoze,
Brojila ih mlada Đurđevica,
Sve junake na broj nabrojila,
Do tri njena dobra ne nabroji:
Prvo dobro Đurđa gospodara,
Drugo dobro ručnoga đevepa,
Treće dobro brata pođenoga.
Za Đurđem je kosu odrezala,
Za đeverom lice izgrdila,
A za bratom oči izvadila.
Kosu reže, kosa opet raste;
Lice grdi, a lice izrasta;
Ali oči ne mogu izrasti,
niti srce za bratom rođenim.
