Friday, May 9, 2025
NaslovnaZanimljivostiGlumac ili čauš- glumcima nije oduvek bila profesija da igraju u pozorištu...

Glumac ili čauš- glumcima nije oduvek bila profesija da igraju u pozorištu već su imali važno mesto u srpskim svadbenim običajima

U knjizi Milana Šipke Priča o rečima došli smo do vrlo interesantnog podatka o tome ko su, u našoj tradiciji, bili glumci.

Glumac danas spada u uvažene umetnike koji oživljavaju likove i dela iz najboljih svetskih komada. Oni su zvezde filmova, javne i uticajne ličnosti, ogledalo društva i društvenog života, neko čiji se glas daleko čuje.

Međutim, profesija glumca nije uvek bila tako cenjna, a talentovani pojedinci mogli su da se izraze pre svega kao zabavljači.

glumac

Evo šta piše Šipka:

Glumac i gluma ubrajaju se među najstarije reči u našem jeziku. One su zajedničke mnogim srodnim jezicima, i to ne samo slovenskim. Sa izvesnm razlikama u značnju reč glumac može se naći i u ruskom, poljskom, češkom, bugarskom, slovenačkom, pa čak i u rumunskom, albanskom i grčkom, ali i u dalekim baltičkim i nordijskim jezicima.

Prastari koren ovih reči značio je vikati, te bi prema tome glumac bio onaj koji viče, a gluma  vikanje i vika.

Tek kasnije gluma je postala isto što i šala i veselje, igra, a glumac šaljivdžija, ili kako je navedeno u jednom starom rečniku:
“čovjek koji (po svojemu zanatu) govori i radi što smiješno pred svijetom, s namjerom da se svijet smije”.
Glumac je, dakle, tada bio “komedijaš”, “lakrdijaš” i sl.
Da bi zasmejali svet, lakrdijaši su se kreveljili i derali, pa su zato i nazvani glumci, što je postalo od korena reči vikti.

U Dubrovniku je zabeleženo u 14. veku da su glumci zabavljali i uveseljavali narod sviranjem. Govorilo se: “Sviri, glumče, veseljače”.

Da je glumac nekada zaista bio isto što i komedijaš i zabavljač, svedoče i naši narodni običaji. Prilikom udaje ili ženidbe, na svadbama, uz kuma i starog svata, posebnu je ulogu imao još jedan učesnik svadbenog slavlja, koga su po našim, srbijanskim varošima zvali- glumac (po turski- čauš).

Njegova je dužnost bila da “poziva u svatove, ide pred svatovima i čini razne šale”.
Ističe se i da “glumac mora biti u smešnom odelu”, što znači da samom svojom pojavom treba da izaziva smeh i dobro raspoloženje kod svatova.
Tek kasnije, pre oko 150-200 godina, glumac će postati uvaženi umetnik, koji igra u pozorišnom komadu, zatim i na filmu i televiziji, i to ne samo komične, nego i tragične dramske uloge.

Autor: Opanak.net

RELATED ARTICLES

POSTAVI ODGOVOR

molimo unesite svoj komentar!
ovdje unesite svoje ime

Most Popular

Recent Comments