Petar Petrović Njegoš rođen je 13. novembra 1813. godine, bio je veliki srpski pesnik i poglavar Crne Gore.
Matija Bećković je za Njegoša rekao da je da je bio najveći srpski pesnik i najznačajniji vladika SPC, posle Svetog Save. “Imao je 17 godina Rade kad je postao Petar, onoliko koliko je imao Rastko kad je postao Sava”, rekao je jednom prilikom Bećković.
Njegoš se rodio na Njegušima, kao drugi sin Tome Markova Petrovića, najmlađeg brata vladike Petra I, i Ivane Proroković. Na 450 strani sabranih Njegoševih pisama u knjizi I iz 1951. godine piše:
“Njegoš je na krštenju dobio ime Rafael, ali se zvao Radivoj, a najradije su ga zvali Rade.”
Njegova dela i danas žive i značajan su deo crnogorskog ali i srpskog kulturnog nasleđa. Njegovo najslavnije delo je svakako “Gorski vijenac”, koje je u Beču ocenjeno kao „manuskript genijalnog tvorca“. Ne manje genijalna su i dela “Luča mikrokozma”, “Ogledalo srpsko” i “Lažni car Šćepan Mali”.
Podsećamo vas na najbolje izreke ovog velikog pisca i filozofa:
1.Čašu meda jošt niko ne popi,
što je čašom žuči ne zagrči;
čaša žuči ište čašu meda,
smiješane najlakše se piju.
2.U dobru je lako dobar biti,
na muci se poznaju junaci!
3.Ćud je ženska smiješna rabota!
Ne zna žena ko je kakve vjere;
stotinu će promijenit vjerah
da učini što joj srce žudi.
4.Ko na brdo, ak i malo, stoji
više vidi no onaj pod brdom.
5.Oči zbore što im veli srce.
Teško zemlji kuda prođe vojska.
6.Tvrd je orah voćka čudnovata,
ne slomi ga, al zube polomi!
7.Svak je rođen da po jednom umre,
čast i bruka žive dovijeka.
8.Udri vraga, ne ostav mu traga,
ali gubi obadva svijeta.
9.Bič sam božji za tebe ispleten
da se stavljaš šta si uradio.
10.Bez muke se pesma ne ispoja
bez muke se sablja ne sakova.
11.Blago tome ko dovijeka živi
imao se rašta i roditi.
12.Vuk na ovcu svoje pravo ima
ka tirjanin na slaba čoeka;
al tirjanstvu stati nogom za vrat;
dovesti ga k poznaniju prava,
to je ljudska dužnost najsvetija!
13.Mlado žito, navijaj klasove,
pređe roka došla ti je žetva.
14.Neka bude borba neprestana,
neka bude što biti ne može.
Na groblju će iznići cvijeće
za daleko meko pokoljenje.
15.Med za usta i hladna prijanja,
a kamoli mlada i vatrena.
16.Kome zakon leži u topuzu,
tragovi mu smrde nečovještvom.
17.Usred podne da ga čovjek sretne,
sva bi mu se koža naježila
18.Pokoljenje za pjesnu stvoreno
vile će se grabit o vjekove
da vam vjence dostojne sapletu
vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s besmrtnošću zborit.
19.Slavno mrte, kad mreti morate.
20.Svijet je ovaj tiran tiraninu.
a kamoli duši blagorodnoj.
21.Zdravo tvoja glava na ramena,
ti ćeš pušku drugu nabaviti
a u ruke Mandušića Vuka
biće svaka puška ubojita.
