U periodu od 22. decembra (od zimske kratkodnevice) pa do 7. januara (Božića) ili čak Bogojavljenja, a naročito veče pred Badnji dan okupljale su se grupe od najmanje sedam momaka, išle od kuće do kuće i pevale koledarske pesme, želeći domaćinu i ukućanima rodnu godinu i zdrav život i izvodeći pri tome i razne magijske radnje, sve sa željom da se utiče na zdravlje ukućana i da se dočara obilje i napredak kuće. Na području Bosanske Krajine koristio se i naziv čarojice za koledare.
Kod zapadnih Srba običaj se davno izgubio, tako da su i podaci o njemu veoma retki. Zabeležen je kod Srba u Bosni, na Ozrenu, Krnjinu i oko Maglaja, gde su koledavci (koledare, koledarice, vješalice) u grupama od 10 do 15 momaka i mlađih oženjenih ljudi obilazili određeni zaselak. Pošto otpevaju pesmu, ulaze u kuću, traže razne namirnice i darove, a decu plaše da će ih vešati o verige (otuda i naziv vješalice). Običaj je bolje poznat u istočnoj Srbiji kod Vlaha i južnoj Srbiji. Kolede se pripremaju na nekoliko dana pred Sv. Ignjata, negde već od Nikoljdana, a glavna priprema sastoji se u izradi maski.
Šta je Koledo i zašto se slavi kod nas?
Koledo je biće koje se može posmatrati na dva načina. Kao zimski duh i kao božanstvo. Praznici u čast Koleda su se organizovali tokom zime, a najveći praznik je bio Koljada, koji je bio na dan zimskog solsticija. Običaji ovog praznika zadržani su i u hrišćanstvu. U Bugarskoj se Božić i dalje naziva Koleda. Takođe se čestita vesela Koleda ili čestita Koleda.
Koledarska povorka dolazi pred kuću domaćina, obraća se gazdi, i poziva ga na darivanje pevajući neku od koledarskih pesama. Prema verovanju, pesma je pomagala mladom Suncu da ojača i pobedi tamu.
Otvor vrata, domaćine
Koljedo Koljedo!
Domačine domačine
Koljedo Koljedo!
Dodaj nama ladne vode
Koljedo Koljedo
Da kupamo okupamo
Koljedo Koljedo!
Mlada boga tog Božiča
Koljedo Koljedo
Tog Božiča Svarožiča.
Na njemu je mor dolama
Suhim zlatom izatkata
A bisjerom podatkata
Po dolami bijel pojas
Čak do zemlje prjevaljuje.
Više njega zlatne toke
Više ovih rujn’ azdija
Rujna azda kolastija.
Kola su mu bjeli svjete
Bjeli svjete jasna vječnost.
Na glavu mu samur kalapak
Vito pjero do ramjena
A čeljenka do oblaka.
Oblacima podrmuje
A munjama zaljuljuje
Cjelim svjetom potrešuje.
Konjic mu je jarko sunce,
Bojni doro ognjeviti.
Svje svjetove prjegljedžuje
I u njima sve mi gazde
Koj daruje koj njedaje
Koljedžanam Badnjarima
Njemu srječe nigde njejma.
Ove lirske obredne pesme se uglavnom izvode tokom božićnih praznika i zadržale su se u mnogim krajevima do danas, a u našoj narodnoj književnosti imaju posebno mesto.
Kako su se organizovali koledari i ko je činio njihovu veselu družinu?
U koledare su išli isključivo muškarci, maskirani u naročita odela. Išli bi selom praveći buku i pevajući celu jednu noć, sve do drugog dana posle podne. Koledara je uvek bilo dvanaest, ali su se delili na dve čete po šest momaka. Svaka četa je imala kolovođu, koji je nosio fenjer okićen ruzmarinom. Zatim su bila tri pevača i jedan blagajnik. Unajmljivali su torbonošu koji je samo nosio darove, kojima bi ih darivali domaćini. Uglavno bi se davali hrana i piće.
Pevalo se mladoženji, domaćinu, mladoj, bebama, deci. Sve koledarske pesme su imale svoju namenu. Koledo je u njima pominjan kao zaštitinik i dozivan da podari sreću, snagu, ljubav. On je ovde postajao zaštitnik porodice i pojedinaca. Kasnije je u nekim pesmama zamenjen hrišćanskim bogom. Što se može smatrati i normalnim kako je Koledo zapravo vedsko božanstvo, odnosno jedan oblik božanstva koje je jedno.
Danas idu i ženska čeljad, u grupama, najčešće sa sobom nose išarane drenove motke. Žaraju vatru i govore: Dobar je Badnji dan stigao u pravi čas, vama doneo pun tor ovaca, jaganjaca i prasića. Koliko ćeramide na krovu, toliko para u dvoru. Koliko lista u lisniku, toliko para u novčaniku. Puno zdrave dečice, berićeta i imetka.
Poslušajte kazivanje jedne bake o običaju koledarstva nekada u Srbiji:
Opanak/Starisloveni.com
Jel neko primetio da muškarac sa kozijom bradicom vodi žensko kolo, preobučen u ženu…
Dal je to dokaz da Srpska tradicija tj. onaj deo Iliro-tačanski koji je obeležavao Dionisov kult kao Koledari ovde. Ipak lgbt tolerantan, ja nisam očekivao da LEskovčani gaje ipak neke simpatije pre antičkoj rimskoj i helenskoj tradiciji lgbt… Ovi što su preostali, kukeri u bugarskoj trakiji, ćiribiri tj. ćićevci koji su izbegli od bugara u Istru i Rijeci u Hrvatskoj.
Samo se nadam da će imati status kao u građanskoj antici, tj. da neće biti sveštenici, senatori, vojska… sa svojim idejama, pečurkama i opredeljenjima